Dervis i smrt

Fülszöveg

Mesa Selimovic je sva svoja djela (pripovijetke i román »Tisine«) do romana »Dervis i smrt« posvetio analizi ratnih i poratnih stanja naseg najnovijeg vremena. Sa románom »Dervis i smrt« on je poceo onu vrstu hodocasca u prosloft kője su dvadesetih i trídesetih godina vec izvrsili Andric i Crnjanski (Andric vaskrsavajuci istoriju cjelokupnog bosanskog kompleksa, a Crnjanski prateci sudbinu banatskih Srba). U sva tri siucaja literarna putovanja u proslost imala su isti smisao: da se sadasnjost, posredstvom literarne alegorije, sagleda kao proslost . . . Svaki od ove trojice pisaca, podsticanih zajednickim i jedinstvenim implusom zelje za stvaranjem i rjesavanjem slicnih subjektivnih i misaonih dilema kője im postavlja vrijeme, stvorio je specificnu literarnu fikciju, uslovljenu prirodom dara i posebnoscu izvora iz kojih je crpen materijal za njenu gradnju. Materijal sto je uziman za gradu literarne fikcijé (ovdje se misli u prvom redu na njihove románé) toliko je razlicit koliko je... Tovább

Fülszöveg

Mesa Selimovic je sva svoja djela (pripovijetke i román »Tisine«) do romana »Dervis i smrt« posvetio analizi ratnih i poratnih stanja naseg najnovijeg vremena. Sa románom »Dervis i smrt« on je poceo onu vrstu hodocasca u prosloft kője su dvadesetih i trídesetih godina vec izvrsili Andric i Crnjanski (Andric vaskrsavajuci istoriju cjelokupnog bosanskog kompleksa, a Crnjanski prateci sudbinu banatskih Srba). U sva tri siucaja literarna putovanja u proslost imala su isti smisao: da se sadasnjost, posredstvom literarne alegorije, sagleda kao proslost . . . Svaki od ove trojice pisaca, podsticanih zajednickim i jedinstvenim implusom zelje za stvaranjem i rjesavanjem slicnih subjektivnih i misaonih dilema kője im postavlja vrijeme, stvorio je specificnu literarnu fikciju, uslovljenu prirodom dara i posebnoscu izvora iz kojih je crpen materijal za njenu gradnju. Materijal sto je uziman za gradu literarne fikcijé (ovdje se misli u prvom redu na njihove románé) toliko je razlicit koliko je njihova razlika usljed pripadnosti razlicitim duhovno-etnickim medijima . . . Bez sumnje, ako se ide za utvrdivanjem izvora etnicko-istorijske strukture djela i leksicko-sintaksickog sklopa jezika Andric i Selimovic spadaju u pisce koji moraju imati zajednickih svojstava, jer su svoja glavna romansijerska djela, buduci da su rodeni u Bosni, stvorili na bazi zajednicke istorije proslosti te zemlje i jezika, koji je cesto nazivan bosanskim . . . Likovi u njihovim djelima ponasaju se zbog toga po logici jednog stila zivljenja muslimansko-istocnjackog covjeka. Stoga nas nece iznenaditi sto je dijalog u djelima oba pisca veoma slican, kao sto im je bliska i izvjesna paradoksalna gnomicnost i lapidarna ironicnost u sintaksi, isto tako nas nece iznenaditi slicnost psiholoskih reakcija i nácin misljenja licnosti u njihovim djelima. Radi se o istom tipu covjeka koga je Andric spoznao trezvenim i lucidnim posmatranjem i istorijskim analizama, a Selimovic uosjecavanjem i intenzivnim dozivljajem jednog svijeta za koji je i sam vezan . . . (Radovan Vuckovic) Vissza